Hrabra mama i izazov – Operacije beba

Hrabre mame su mame koje žele da pomognu drugim mamama u borbi sa roditeljskim izazovima, makar tako što će podeliti svoja iskustva o uspešno prevaziđenim roditeljskim izazovima.

Cilj je osnažiti i podržati mame koje se osećaju loše i tako zajedno uticati na povećanje zdravih i zadovoljnih porodica.

U rubrici Hrabre mame gostuju one mame za koje mislim da su Hrabre mame i koje nam mogu pomoći da saznamo što više konkretnih predloga kako se boriti sa određenim roditeljskim izazovima.

 

Do sada su Hrabre mame pisale o:

 

Nemam šta reći osim da mi je veoma drago da se Hrabra mama Tatjana odazvala pozivu i  da je sa nama podelila priču koja je toliko emotivna, a u isto vreme puna podrške.

Pročitajte i podelite ovaj tekst ukoliko znate neku mamu kojoj trebaju baš ove reči podrške.

Tatjana Kuljača (Fotografija je lično vlasništvo Hrabre mame iz tekst koja zadržava sva prava, te je ZABRANJENA svaka zloupotreba i kopiranje)

 

1. Ko si ti?

Po obrazovanju sam magistar menadžmenta u hotelijerstvu, a po zanimanju direktor prodaje hotela. Iz ljubavi spisateljica i blogerka, kolumnistkinja u magazinu ,,Gracija“, 24h mama djevojčici od 7 godina i dječaku od 3g. Zaljubljenik sam u knjige. Introvert za koga niko to ne bi pomislio. Volim svijet knjiga i svijet mašte. Dobro funkcionišem u haosu, al’ mi i mir nedostaje. Kad ugrabim trenutke mira odlutam u svoj mali svijet u kojem stvaram nove priče, kujem planove, manifestujem željeno, bacam se u akciju da ostvarim svoje snove. Ne volim TV, radije biram tišinu.

Autorka sam knjige ,,Kako raste mama“, a na jesen iz štampe izlazi i moja prva knjiga za djecu ,,Sofija i čarobna bašta“, bajka koja nosi divnu poruku djeci – otkrijte magiju u sebi.

Uprkos činjenici da sam ,,dupla vatra“ i koincidenciji da živim u primorskom mjestu, volim jesen, zimu i proljeće više od ljeta.

Ne mogu kraće.

 

2. Roditeljski izazov sa kojim si se izborila i kako?

Najveći izazov koji sam imala u roditeljstvu su operacije moje djece u uzrastu 30 dana i 45 dana. Na to sa prvom bebom nisam bila spremna nikako. Iako sama operacija nije bila teška, za mene je to bilo traumatično iskustvo. Cijele noći ne dati bebi od mjesec dana da pije mlijeko. Gurati joj cuclu u usta da bih je umirila. Pjevanje do iznemoglosti i ljuljanje. Momenat kada su doktori došli po nju i odveli je u operacionu salu, a par minuta nakon toga vratili mi njenu robicu. Bila sam kao luda, tražila tabletu za smirenje jer nisam mogla da progovorim od suza. Kada se operacija završila ušunjala sam se na intezivnu njegu. Začula sam promukao plač koji nije ličio na plač moje bebe. Ugledala sam je svezanu za krevetac, onako mršavu i sitnu u pelenici kako se batrga, potpuno modra od plača. Prišla sam krevetiću, stavila joj varalicu u usta, mazila je po glavi, pjevušila i ona se smirila. Sestra me zamolila da izađem, pitajući se kako sam se uopšte provukla. Kad su se vrata intezivne njege zatvorila za mnom prosula sam se na komadiće. Mislim da se nikada sasvim nisam oporavila od tog događaja.  I njen brat je imao istu operaciju sa mjesec dana. Kad sam shvatila da moram da prolazim isto, zapitala sam se šta nisam naučila prvi put?

Ono što te ne ubije, pretvori te u stijenu. Neke lekcije su nam date samo da vidimo koliko smo jaki. Od tada imam neizmjerno mnogo ljubavi i poštovanja prema roditeljima koji prolaze kroz mnogo teže izazove.

 

3. Roditeljski izazov sa kojim se i dalje „boriš“?

Najveći izazov mi je kako da ostanem smirena kada mi djeca izvlače živce, a ja sam u stanju premora. Ponekad odreagujem burno, vičem, a svjesna sam da bih drugačije reagovala da sam odmornija. Onda nastupi krivica što sam se natovarila raznoraznim obavezama, većim od mene same. Srećom, skoro sam postavila prioritet. Odmorim kad mi je to potrebno. Ne mogu sve svakog dana. Napravim neki raspored i za sada uspjevam da budem mirnija i zadovoljnija.

4. Tvoje MAMINO VREME.

Od skoro sam počela da treniram tri puta nedeljno. A što se ostalog tiče, moje vrijeme počinje tek kad djeca zaspu. Tada obično čitam ili pišem. Ponekad samo sjedim na terasi i uživam u miru noći, priželjkujući oktobar kada neću čuti toliko glasova iz daljine.

 

5. Pitanje prethodne mame: Koliko ti je važno vreme koje provodiš sa partnerom, kako ga pronalaziš i da li ga unapred osmisliš ili pustiš da to bude spontano?

Vrijeme sa partnerom je važno. Takođe mi je važnije da to vrijeme bude spontano i da ne pravim planove u glavi koliko sati, dana bismo trebali provesti sami. Svjesna sam da nećemo još neko vrijeme moći provoditi sami onoliko koliko bismo da nemamo djecu, a isto tako odlično znam da ćemo za koju godinu moći mnogo bolje da se organizujemo. Ovako, izađemo s vremena na vrijeme, ili smo kući. Oboje imamo svoja interesovanja i obaveze i nikada nismo bili pretjerano vezani da ne možemo izdržati a da se ne družimo. Nismo od onih parova koji svakog momenta moraju da budu upućeni šta ono drugo radi. Za koju godinu imaćemo više vremena kad djeci ne budemo više toliko interesantni. Do tada smo 100% prisutni u njihovom odrastanju, a to znači da su rijetki zajednički trenuci naprosto ukradeni od svakodnevice.

 

Postavi pitanje sledećoj Hrabroj mami:

Na šta si, u majčinstvu najviše ponosna?

 


Ukoliko želite, u komentaru ispod – podelite sa nama svoje iskustvo sa izazovom iz teksta.

Takođe, možete i vi predložiti Hrabru mamu čije bi iskustvo želele da čujete. Pišite mi u komentaru ili na kontakt@maminovreme.org i pokušaću da dobijem odgovor.


Napomena: Ovaj tekst je u vlasništvu stranice Mamino vreme i zabranjeno je svako kopiranje!

Odgovori na pitanja su originalni odgovori osobe čije se ime navodi u tekstu.

Tekst uobličila Manuela Kamikovski – mama, dipl. psiholog, porodični savetnik, asertivni trener, osnivač i urednik stranice www.maminovreme.org 

 

Pročitajte i moje utiske o knjizi iz teksta:

Knjiga za školarce: „Sofija i čarobna bašta“