Čekaj, ovo je kupaći za decu?! (Iliti zašto oblačiti decu u minijaturna odela za odrasle?)

Ovaj tekst sam napisala pre nekoliko meseci (možda i godinu), ali ga nisam objavila zbog ličnog preispitivanja: radim li i ja te stvari?

Već se ni ne sećam šta me je pokrenulo da napišem ovaj tekst, ali znam šta me je podstaklo da ga završim – kupovina kupaćeg kostima detetu.

Ok, o ukusima ne treba raspravljati, ali … Da li ste videli kako većina kupaćih kostima za devojčice izgledaju? Sve je slatko, lepršavo, čipkasto i verna kopija modela za odrasle. Pitam se zašto je to potrebno?

 

Lutka sa naslovne strane

Deca brzo rastu i potrebno je često kupovati novu odeću.

E sad, tržište je prepuno divne garderobice koju jedva čekaš da vidiš na svom detetu. Jedva čekaš da vidiš kako je tvoje dete i lepše od one dece iz reklamnih brošura. Sav taj ponos i dika!

Da, to ponašanje i razmišljanje je sasvim normalno i očekivano od roditelja, ali drugo je pitanje koliko je i objektivno (da se razumemo – meni su moja deca najlepša, ali znam da ne moraju biti i drugima i to je ok).

 

Kada vidim da se majka obukla isto kao i svoje dete, obavezno se zapitam za potrebu? Zašto je to potrebno? I ko na koga liči? Da li je majka obukla garderobu koja nije primerena njenim godinama ili je dete obučeno neprimereno svojim godinama?

Šta može da nam govori slika majke koja se detinjasto obukla? Ne želi da odraste, ne želi da preuzme odgovornost za svoje postupke, želi da bude mlada i lepa i to doživljava kao imperativ (koji će je najverovatnije učiniti nesrećnom jer vreme prolazi).

Neprimereno oblačenje svojim godinama odaje loš utisak o nama i govori više nego što bi mi to i želeli. Ovde se može povesti diskusija o tome šta to znači „primereno godinama“ i verovatno se ne bi složili oko toga. Ali ćemo se složiti oko toga da je fizička lepota i mladalački izgled kao imperativ postao veoma važan u svakodnevnom životu, posebno u životima žena.

U vezi sa tim bih želela da ti kažem da zapamtiš ovo: Fizička lepota prolazi, ono što imaš da ponudiš kao osoba je ono što je „tajno oružje“ za čitav život. Ova poruka je podjednako važna i za dečake. Budi srećna sa svim svojim vrlinama i manama.

 

Čekaj, ovo je kupaći za decu?!! (Iliti zašto oblačiti decu u minijaturna odela za odrasle?)

A sad – zašto oblačiti decu u minijaturna odela za odrasle? Zar oni neće odrasti?

Zašto ih gurati u svet odraslih kad će veći deo svog života biti odrasli?

Razmisli – oni su deca maksimalno 18 godina (zakonski), a realno mnogo manje. Zašto im se uskraćuje period bezbrige i uživanja? Da li iz sebičnosti ili zavisti, jer i mi odrasli želimo to isto, pa ko velim „ako ne mogu ja, neće ni oni“?

Čini mi se da je ovaj trend učinio da se sve vrati kao bumenrang – zbog ranog ulaska u svet odraslih, ta deca kad odrastu „podetinje“ da bi nadoknadili propušteno.

Iako sam htela da stavim nekoliko fotografija kao primer, ipak sam odlučila da to ne učinim. Nema reklame od mene, jok.

 

Tržište diktira šta nam se dopada ili je obrnuto? Ili oba? A da li mi imamo pravo na izbor?

Plašimo se da nam deca neće biti prihvaćena u društvu jer ne izgledaju kao većina?

A ko kupuje tu garderobu detetu od dve ili tri godine? Gde to dete uči kako i šta treba da misli?

 

Pa vas molim, razmislite o svojim postupcima jer dete ga „snima“ i kopira!

Ako se dopadaš sebi, onda ok – svideće ti se i to u šta izrasta tvoje dete.

Ako misliš da treba da radiš na sebi – odlično, počni ODMAH. Ovaj tekst ti može pomoći da se preispitaš u kom pravcu želiš ići.

 

Da li zbog godina treba da se odreknemo svega „detinjastog“?

Priznajem, volim šarene čarape i šljokice.

Postavlja se onda ovde pitanje: da li zbog mojih godina treba da prestanem da uživam u šarenim čarapama i šljokicama?

Naravno da ne, ali mislim da treba naći meru, odnosno vreme i mesto. Sad znate zašto volim novogodišnje praznike ?.

I sami znate koliko je izgled bitan, ali ne kao imperativ da budeš savršena i po poslednjoj modi, već kao utisak koji želiš da ostaviš na druge. I koliko god se trudili da ovu činjenicu poreknemo, prvo ugledamo osobu pa tek onda čujemo šta ona ima da nam kaže.

Zato, razmislite o tome šta je to u čemu uživate i kako da to uklopite u svoj lični imidž koji će odavati baš onaj utisak o vama koji vi želite.

 

I uživajte u životu!

 

P.S. Šta vi mislite o ovome? Pišite mi ovde u komentaru ili na kontakt@maminovreme.org.

Možda ti se dopadne i ovaj tekst:

Kakve koristi imam od razmišljanja o „idealnoj ja“?

2 thoughts on “Čekaj, ovo je kupaći za decu?! (Iliti zašto oblačiti decu u minijaturna odela za odrasle?)

  • Dok sam bila tinejdzer i adolescent cesto sam se vracala jednoj knjizi Nega zene, izdatoj ’70.-ih godina. Bila je puna saveta o nezi, kozmetici, oblacenju, sminkanju itd. I na mene je najveci utisak ostavila recenica „Sa svojih 40 nikad neces izgledati kao da ti je 30 ako se oblacis kao da ti je 20″. I za mene je to postalo apsolut.
    Moja starija ima 7 god i nosi 134 broj. Taj broj se nece naci u decijem odeljku, vec tinejdzerskom. Gomila odece sa pop ikonama za koje jos nije cula, ili ultra beauty izjavama zbog kojih izgledas kao tupava, suknjama koje su prekratke, pantalonama koje su preuske. Namece nam se to kao imperativ danasnjice i tesko je balansirati na nekom svom zacrtanom putu.

    • Zaista jeste izazovno, pa i teško uskladiti trend i ono što mislimo da je primereno (pre svega) deci.
      Volela bih da čujem kako ti balasiraš, bilo bi mi korisno (nove ideje su uvek poželjne 🙂 ).

Затворено за коментаре.