Hrabra mama i izazov – Vaspitanje deteta

Hrabre mame su mame koje žele da pomognu drugim mamama u borbi sa roditeljskim izazovima, makar tako što će podeliti svoja iskustva o uspešno prevaziđenim roditeljskim izazovima.

Cilj je osnažiti i podržati mame koje se osećaju loše i tako zajedno uticati na povećanje zdravih i zadovoljnih porodica.

U rubrici Hrabre mame gostuju one mame za koje mislim da su Hrabre mame i koje nam mogu pomoći da saznamo što više konkretnih predloga kako se boriti sa određenim roditeljskim izazovima.

 

O čemu su sve do sada pisale Hrabre mame pročitajte klikom ovde.

 

Drago mi je da je Hrabra mama Marija sa nama podelila borbu sa izazovom koji se često doživljava kao najveći i najteži. Ideja kako da se borimo sa izazovima iz naslova nikad dosta. A kako se ti boriš sa ovim izazovom?

Pročitajte i podelite ovaj tekst ukoliko znate neku mamu kojoj trebaju baš ove reči podrške.

Marija Hudolin (Fotografija je lično vlasništvo Hrabre mame iz tekst koja zadržava sva prava, te je ZABRANJENA svaka zloupotreba i kopiranje)

 

1. Ko si ti?

Ja sam sarajka na privremenom boravku u Beogradu. Danas je to Beograd, jučer je bio Brisel, a sutra ko zna. Zahvaljujući prirodi posla mog supruga, imamo sreću da na svakih nekoliko godina živimo negdje drugo. Meni je dom tamo gdje je porodica u kojoj ću biti ono što najviše volim – mama. Mama četvero djece.

Ne tako davno, imala sam karijeru. To je period kojega se rado sjećam, i ponekad poželim da se vratim u njega. Na jedan dan… ne više od toga. Tek da se prisjetim osjećaja rasterećenja kojeg tada nisam bila ni svjesna. Da banalizujem, ono kad ti ne treba ni blur ni visoka ekspozicija za dobru fotku. Sada sam tu, živim majčinstvo a moja djeca su beskonačan i neiscrpan izvor materijala koji sam pretočila u blog. Na blogu pišem o svemu što sam bila i više nisam. O iskustvu rađanja i podizanja malih ljudi. Gubljenju i vraćanju sopstvenog identiteta, o samopouzdanju žene. O strahovima i nesigurnostima koje ova vrsta životne odgovornosti nosi. O svemu što me danas čini sretnom ženom.

 

2. Roditeljski izazov sa kojim si se izborila i kako?

Kroz moju, relativno kratku karijeru mame, shvatila sam da vaspitanje djeteta počinje od analize samog sebe kao roditelja. Kada sam dovela sebe u red, počela sam da analiziram moje ophođenje prema djeci i onda ponašanje samog djeteta. Oni će naučiti kako treba da se ponašaju ako im kažemo ili pokažemo kako. Iz petnih žila se trudim da oslušnem dijete da bih razumjela šta stoji iza njegovog nezadovoljstva i kako da mu pomognem. Treniram se da budem mudar roditelj, i svakodnevno učim sa njima dok ih vaspitavam. Ljudi često misle kada imate puno djece da sve znate i vide vas kao bolju ili uspješniju. Ja rastem sa svojom djecom, oni su me naučili toleranciji, strpljenju, požrtvovanosti i odgovornosti. Učim i da se izborim sa ljutnjom i strahom. Ovi mali dobri ljudi jesu razlog što sam pronašla novu dimenziju ljubavi, koja briše sebičnost do svemira i nazad.

Moja taktika brojanja do tri se završila neslavno. Danas, umjesto da brojim do tri, ja u sebi odbrojim do deset. Osjećaj je odličan kada uspijete sebe da iskontrolišete.

Roditeljska je odgovornost da postavimo granice, jer djeca u tom uzrastu nisu u stanju da ih prepoznaju samostalno. Ali moramo prestati djeci da postavljamo zahtjeve koje ni sami nismo u stanju da ispunimo. Često očekujemo od tih malih mozgova da se ponašaju bolje od odraslih. Zamolite ih fino,  i ne biste vjerovali kako reaguju na lijepu riječ bez naređivanja.

 

3. Roditeljski izazov sa kojim se i dalje „boriš“?

Nikada nisam imala dilemu biti mama ili ne. Nisam željela ni poziciju žrtve jer ja sam sama odabrala ovu ulogu. Odabrala sam i porodičnu sreću koju čvrsto držim u svojim rukama i više je ne puštam. Majčinstvo će mi, svim srcem se tome nadam, biti središnja zanimacija do kraja života. Nemam problem sa tim kada mi ljudi kažu: „Ti si samo mama?“ Ali…

Kada si samo mama i kada se gotovo sve obveze svode na servisiranje potreba malih ljudi koji imaju intenzivne društvene živote u vrtićima, školama i izvanškolskim aktivnostima, istrenirate sebe da vam bilo šta mimo osnovnog ne treba. Često u ovoj trci s vremenom svoje stanje opisujemo u deminutivu i nemamo vremena za objašnjavanje zašto smo umorni, ponekad depresivni i anksiozni. Naša osjećanja moraju čekati neke bolje dane jer postoje bitniji ljudi od nas. Ljudi mali i ljudi veliki. Mi smo njima sve. Oni od nas takvih najumornijih i najtužnijih zavise. S godinama i ne krivicom drugih, kao  mnoge mame oko mene, shvatila sam da mi lakše pada kada idem linijom manjeg otpora, odustala sam od svojih želja do daljnjeg.To je bio moj izbor i moji prioriteti, a i plašila sam se ako bih se pored male djece bavila previše svojim osjećanjima, njih bih zapostavila.

Dobar je osjećaj kada se prisjetiš da si i samoj sebi važna. Ne moramo se odreći sebe. Jer na kraju, sretna mama je najbolja mama!

 

4. Tvoje MAMINO VREME.

Unazad nekoliko godina, daleko sam više ulagala u porodicu, nego u sebe. Nije jednostavno, ali je tako moralo biti. Majčinstvo vas neminovno promijeni, i preko noći prestanete nositi štikle, ne isprobavate 10 kombinacija prije izlaska, nećete kupiti dugu crnu haljinu iz izloga jer ne znate kada i gdje bi je obukli i preskočite romantičnu večeru jer ste zaspali. I to traje…

Pružiti ljubav i pažnju svoj djeci,mužu, pa na kraju i sebi, nije lako.

Tek sada razumijem legendarnu „odmaram mozak“ izjavu moje mame. Tuširanje duže od pet minuta, čitanje i pisanje, shopping, praćenje društvenih mreža i sva ostala sitna ženska zadovoljstva u zadnjih 6 godina postala su luksuz. Moja fantastična četvorka me natjerala da mnogo više cijenim momente kada sam sama. Za početak savladala sam tehniku buljenja u plafon koliko mi vrijeme dozvoljava, vjerujte mi funkcioniše.

 

5. Pitanje prethodne mame: Da li postoji nešto što si kao dete ili kao odrasla pre nego što si postala mama, govorila da NIKADA nećeš raditi kada budeš roditelj, a ipak si to uradila i šta je to?

Prije nego ću dobiti djecu znala sam daleko više o odgoju nego što znam danas. Znala sam da jednoga dana kada i sama budem imala djecu neću biti kao moja mama. Pamet u glavu! Pazi da ti neko ne stavi drogu u piće! Nemoj bosa hodati! Što su ti gola krsta!? Obuci potkošulju! I kada bi mama primjetila da mi na jedno ulazi, a na drugo izlazi, uslijedila bi kultna rečenica: “sjetit ćeš se mojih riječi kada budeš imala svoju djecu”.

Trideset godina kasnije ja sam ista kao ona. Znam da ću svojoj djeci govoriti sve što je i ona meni, izuzev možda onog “tako je to bilo u moje vrijeme”!

 

Postavi pitanje sledećoj Hrabroj mami:

Porođaj, kako god on izveden, je traumatično ali i predivno iskustvo. Prvi susret s bebom majke opisuju na različite načine. Kakvo je Vaše iskustvo?


Ukoliko želite, u komentaru ispod – podelite sa nama svoje iskustvo sa izazovom iz teksta.

Takođe, možete i vi predložiti Hrabru mamu čije bi iskustvo želele da čujete. Pišite mi na kontakt@maminovreme.org i pokušaću da dobijem odgovor.

 

Ukoliko lajkujete i moju FB stranicu Mamino vreme biće mi veoma drago i hvala vam na tome. Ukoliko ste već lajkovali – HVALA još jednom!

Napomena: Ovaj tekst je u vlasništvu stranice Mamino vreme i zabranjeno je svako kopiranje!

Odgovori na pitanja su originalni odgovori osobe čije se ime navodi u tekstu.

Tekst uobličila Manuela Kamikovski – mama, dipl. psiholog, sistemski porodični psihoterapeut u edukaciji, asertivni trener, osnivač i urednik stranice www.maminovreme.org