U želji da vam dočaram značaj i korisnost ovog načina rada sa decom napisala sam ovaj tekst.
Tekst je više teorijski kako bi što bolje upoznali ovaj način da se detetu pomogne da postane odgovornije za svoje ponašanje i razvije efikasnije strategije rešavanja problema, da razvije poštovanje i prihvatanje sebe i drugih, da bude emocionalno pismeno i još mnogo toga.
Ukoliko nakon čitanja teksta budete imali još pitanja u vezi sa ovom temom, možete mi pisati na kontakt@maminovreme.org.
Šta je zapravo terapija igrom?
Prvo da počnemo sa razjašnjenjem šta je to zapravo terapija igrom.
„Terapija igrom predstavlja sistematsko korišćenje teorijskog modela za uspostavljanje međuljudskih procesa u kome obučeni terapeuti igrom koriste terapeutske moći igre da pomognu klijentima da spreče ili reše psihološke probleme i ostvare optimalan rast i razvoj” (Američko udruženje za terapiju igrom).
Kome može terapija igrom pomoći?
Iako ljudi svih uzrasta mogu imati koristi od toga, terapija igrom je ipak naročito pogodna za decu od 3 do 12 godina.
Posljednjih godina intervencije terapije igrom su se koristile i kod vrlo male dece od 0 do 2 godine starosti.
Ono što je najvažnije istaći jeste da su pozitivni efekti terapije igrom dokazani u tretmanima određenih stanja kao što su (Gil & Drewes, 2004; Landreth, Sweeney, Ray, Homeyer & Glover, 2005):
- upravljanje agresijom,
- bol i gubitak,
- razvod ili odvajanje porodice,
- deficit pažnje i hiperaktivnost,
- razvojni poremećaji,
- problem u učenju,
- fizički invaliditet,
- poremećaji u ponašanju,
- nemogućnost izražavanja emocija,
- nedovoljno razvijeni socijalni kontakti.
Terapeuti igrom pomažu deci da…
Terapeuti igrom pomažu deci da:
- Postanu odgovorniji za svoje ponašanje i razviju efikasnije strategije.
- Razviju nova i kreativnija rešenja problema.
- Razvijaju poštovanje i prihvatanje sebe i drugih.
- Uče da osećaju i izražavaju emocije.
- Neguju empatiju i poštovanje misli i osećanja drugih.
- Uče nove društvene i relacijske veštine sa svojom porodicom.
- Razvijati samo-efikasnost i samim tim i veće poverenje u svoje veštine.
Garry L. Landreth, internacionalno poznat po svojim pisanjima i radu u promovisanju razvoja dečije igrane terapije i osnivač Centra za Terapiju igrom na Univerzitetu u Severnom Teksasu, je rekao da su igračke detetove reči, a igra detetov jezik.
A Platon je davno rekao da o osobi možemo mnogo više saznati u sat vremena igre nego u godinu dana razgovora.
Bruce D. Perry, psihijatar, stručnjak za dečji razvoj i voditelj centra ChildTrauma Academy, kaže da senzorna i fizička stimulacija koja dolazi kroz igru sprečava gubitak neurona.
Marija Živković, psiholog i dečiji psihoterapeut, je na svom blogu Terapija igrom pisala o tome kako smatra da za svaki problem koji dete ima, terapija igrom ima rešenja. Kao obrazloženje svog stava navodi dobrobiti igre:
- igra umanjuje strah, anksioznost, stres i razdražljivost;
- poboljšava emocionalnu fleksibilnost i otvorenost;
- povećava empatija i saosećajnost;
- stvara mogućnost izbora;
- poboljšava neverbalne sposobnosti;
- pojačava pažnju i afektivnu vezanost i još mnogo toga.
Igra i specijalna soba za igranje predstavljaju potpuno prirodno okruženje za svako dete. U sobi se dete oseća slobodno da ispolji svaku svoju emociju i ponašanje, bez ograničenja ili osećaja krivice. Ono što je jako bitno za terapijski proces je stvoriti osećaj poverenja, a samim tim i oformiti novu sigurnu bazu za dete. Zbog toga je neophodno voditi računa da li je osoba kod koje dete odlazi edukovana za pravac koji primenjuje u svom radu.
Igra je zabavna, kreativna, oslobađa od stresa, ohrabruje, podstiče pozitivnu socijalnu interakciju.
Kako izgledaju seanse?
Obično roditelji se obrate terapeutu igrom kada kod svog deteta primete: agresiju, zatvaranje, mentalnu retardaciju, kognitivno kašnjenje, itd.
Terapija se odvija u specijalizovanoj sobi za igru gde se dete igra sa terapeutom igre. Roditelji se za to vreme nalaze u drugoj prostoriji.
Seanse se održavaju jednom nedeljno u traju od 20 do maksimalno 45 minuta (zavisi od uzrasta deteta i procene terapeuta).
Nakon seanse terapeut obavezno priča nasamo sa roditeljima i obaveštava ih o značajnim segmentima u toku igre, kao i dogovara sa njima korake u daljem radu.
Na fotografijama ispod možete videti deo jedne specijalizovane sobe za igru koja se nalazi u Play centru u Novom Sadu. Fotografije su preuzete sa njihove FB stranice.
Kakva je uloga roditelja u terapijskom procesu?
Roditelji su najbitnija karika u ovom lancu.
Ukoliko izostane roditeljska odlučnosti, otvorenosti i saradnja ne mogu se postići željeni rezultati.
Takođe, veoma je važno da roditelji razumeju šta mi radimo u specijalnoj sobi za igranje, jer svaka igra koju dete odigrava za njega ima određeno značenje.
Sve što se dešava u sobi dešava se sa nekim razlogom, a partnerstvo sa roditeljima pomaže terapeutu da gradi i jača vezu sa detetom, samim tim mu pomaže u rešavanju problema.
Zato i jesu predviđeni razgovori sa roditeljima nakon svake seanse sa detetom, a ako se pokaže potreba za dužim razgovorom – može se zakazati samo razgovor sa roditeljima u nekom drugom terminu.
Dodatne teorijske informacije
Dodatne informacije o terapiji igrom možete pronaći na sledećim proverenim i pouzdanim stranicama:
- International Academy for Play Therapy Psychosocial Studies and Projects (acronym INA PT-PSP) http://www.play-therapy.ch/
- Terapija igrom i FB stranica Terapija igrom
Autor teksta: Manuela Kamikovski (mama, diplomirani psiholog, sistemski porodični psihoterapeut u edukaciji, asertivni trener, osnivač i urednik stranice maminovreme.org)
NAPOMENA: Preuzimanje teksta moguće samo uz pismenu dozvolu autora.
Za sva dodatna pitanja stojim vam na raspolaganju kontakt@maminovreme.org