Da se razumemo, važno je da znamo orijentacione razvojne norme za uzrast naše dece kako bismo mogli da pratimo tok razvoja i reagujemo ako primetimo da postoje velika odstupanja.
U skladu sa očekivanim normama i trenutnim sposobnostima deteta ćemo postavljati zadatke detetu tako da podstiču razvoj i prelazak na naredni stadijum: davaćemo im malo teže zadatke koje zahtevaju veće dečje angažovanje. U tim situacijama je važno da ih motivišemo da istraju, ali ne po svaku cenu!
Ako se dete ne oseća dobro u tim situacijama, preplave ga emocije i ne može dugo da se smiri ili ne može da usmeri pažnju na zadatak kako bi ga završio, važno je da dete zna da može u tom trenutku da traži pomoć i odustane od te aktivnosti (šta sam ja svojoj deci rekla pročitatjte ovde).
Ova preplavljenost je znak da je detetu potrebna pomoć kako bi se nosilo sa izazovima:
– možda je potrebno naučiti ga da se nosi sa frustracijama ili
– da bude strpljivije ili
– raditi na emocionalnom opismenjavanju ili
– potražiti mišljenje stručnjaka (psihologa ili dečijeg psihijatra) jer se sumnja na neki razvojni poremećaj.
Ovde možete čitati o razvoju dece: motorni razvoj deteta od treće godine, razvoj fine motorike, razvoj perceptivnih sposobnosti, razvoj kreativnosti
Tako i dolazimo do 3 predloga kako da se pomogne deci da razviju samopouzdanje.
1. Slobodna igra
Kroz igru dete gradi samopouzdanje jer ima mogućnost da se uveri u to šta sve ono može.
Kroz slobodnu igru ono ima mogućnost da isproba sve ono što u „pravom“ ili „realnom“ životu možda i ne bi (a to deca često čine i tokom terapije igrom u specijalnoj sobi za igru).
Kroz slobodnu igru ono ima mogućnost da otkrije gde mu je potrebna dodatna podrška, pa će to dodatno ponavljati sve dok ne usavrši (a nama roditeljima će ovo biti smernica na čemu treba dodatno raditi).
Zadatak: organizovati slobodnu igru makar jednom nedeljno u trajanju od minimum 30 minuta.
Želite da pomognete svom detetu da bude samopouzdanije i sa više samopoštovanja? Javite se i zakažite konsultacije na kontakt@maminovreme.org
2. Pitanja
Podsticati kod deteta veru u svoje mogućnosti, možemo i na taj način što ćemo na njegovo (bilo koje) pitanje odgovoriti pitanjem: „A šta ti misliš?“.
Ovim pitanjem šaljemo poruku da nam je važno mišljenje deteta, kao i da verujemo u njegove sposobnosti da da odgovor.
3. Poruke
Važno je da dete zna da i mi verujemo u njega.
Ne, dete to se ne podrazumeva, već mu je neophodno svakodnevno to i govoriti.
Znači, pored organizovanja slobodne igre i postavljanja pitanja kojim podstičemo kod deteta veru u sebe, neophodno je i reći mu: „Verujem u tebe.“.
„Verujem da ćeš uspeti da složiš tu kulu od kocaka.“
„Verujem da ćeš uspeti da se sama obuješ.“
„Verujem da ćeš uspeti da pročitaš lektiru do zadatog roka.“
Zapamtite: ako izgovorite ovakvu rečenicu, važno je da „izdržite“ da ne pomognete detetu i uradite umesto njega jer tako sabotirate sami sebe, a i dete će biti zbunjeno („možda ona ipak ne misli tako kako mi je rekla“).
NAPOMENA: Ovaj tekst i fotografije su moje autorsko delo, što znači da je zaštićen Zakonom o autorskim i srodnim pravima. Preuzimanje teksta ili dela teksta je moguće isključivo uz moju pismenu dozvolu.
Autor teksta: Manuela Kamikovski
