Zašto da te slušam? Nije fer! (porodična pravila)

Svi se prilagođavamo novim okolnostima koje ovo vanredno stanje zahteva. 

Kako odrasli, tako i deca!

Da li i vaša deca ponavljaju ova pitanja:

  • Zašto moram da te slušam?
  • Zašto moram da radim ono što ti kažeš?
  • Zašto moram da budem u kući?
  • Zašto ne mogu da se slobodno krećem gde želim?

Ili izgovaraju rečenice tipa:

  • Ma, neće se desiti ništa ako malo prekršim pravila.
  • Šta će se desiti ako te ne poslušam?

Ako vaša deca često ponavljaju ova pitanja ili se pitate zašto vas deca ne slušaju i zašto imaju potrebu da se inate ili krše pravila, onda je ovo tekst za vas.


Porodična pravila

Važna stvar koja određuje funkcionalnost porodice su i porodična pravila.

Porodična pravila su potrebna jer čuvaju porodicu i obezbeđuju sigurnost i predvidivost, a znamo koliko je to važno za decu.

Takođe, porodičnim pravilima se organizuje život, način porodičnog funkcionisanja, sistem vrednosti i verovanja. 

Da bi se porodica uspešno nosila sa razvojinim zadacima i na adekvatan način prilagođavala zahtevima određenog razvojnog perioda, potrebno je da pravila budu fleksibilna.

To zapravo znači da se problemi mogu pojaviti ako u porodici:

  1. Pravila nisu dovoljno jasna ili ako su pravila izostavljena. Kada se o porodičnim pravilima nedovoljno ili retko govori, jer se ona uglavnom podrazumevaju, to vodi do haotičnih porodičnih odnosa. U ovakvim porodicama se često može videti da je došlo do zamena uloga roditelj-dete.
  2. Dominiraju kruta pravila koja se ne menjaju. Ovakva pravila doprinose komplikovanim porodičnim odnosima, što znači da se ne poštuju individualne potrebe članova porodica, da vlada frustriranost i nezadovoljstvo, kao i česta potreba da se krše pravila kako bi se zadovoljile potrebe.

Da rezimiramo: u funkcionalnim porodicama o pravilima se otvoreno komunicira, pravila su jasna i podložna promenama u skladu sa potrebama članova porodice.


Porodična pravila i uzrast deteta

Pošto nam pravila služe da obezbede bezbednost i sigurnost, jasno je da će pravila biti fleksibilnija kako dete raste.

Deca do 6 godina nemaju sposobnost da samostalno brinu o sebi i svojoj bezbednosti. Pošto su egocentričnoj fazi, oni svet doživljavaju da je tu zbog njih i da svi rade za njih i da svi misle kao i oni.

Tek posle šestog rođendana počinju da zaključuju i razmeju da postupci imaju određene posledice. Sada već znaju da i drugi ljudi imaju um i da oni ne mogu znati o čemu oni razmišljaju. Međutim, dete ovog uzrasta veruje u ono što misli da je istina, percepcija mu nije logička (i dalje misli da količina soka zavisi od visine čaše, kao i da on ima brata ali brat nema brata).

Ukoliko su deca uzrasta 7 do 11 godina, mogu da razumeju samo konkretne situacije i objekte, konkretna pravila. I dalje nema razvijenu sposobnost logičkog zaključivanja, te se ne može očekivati da generalizuju pravila (npr. Pravilo: nema trčanja na stepenicama u kući, u detetovoj glavi ovo pravilo može da zvuči ovako: nema trčanja na stepenicama u kući, ali može da se trči po stepenicama vam kuće).

Ukoliko su deca starija od 11 godina, ulaze u stadijum razvoja apstraktnih intelektualnih operacija, obrazovanja ličnosti i afektivnog i intelektualnog uključivanja u svet odraslih.

U ovom stadijumu mišljenje se oslobađa vezanosti za konkretne (opažene) situacije i objekte, te adolescent može da misli i o aprstaktnim sadržajima koji su izražen rečima; ti sadržaji mogu biti apstraktni.

Adolescent je sposoban za sve logičke operacije za koje je sposoban i odrastao čovek.

Međutim, to ne znači da pravila neće postojati za adolescente, ali će biti fleksibilnija i u skladu sa njihovim razvojnim potrebama.


Šta kada se dete uporno žali na pravila? (4 različita pristupa u zavisnosti od uzrasta)

Od mlađe dece to može da zvuči i kao: „NIJE FER!“.

Dok stariji mogu da razviju obrazac prećutkivanja i iskrcavanje, isključivanja roditelja jerjsu naučili da iznošenje mišljenja i otvoreno neslaganje ne daju rezultate („Biću pažljiv i mama i tata nikad neće saznati.“).

Pošto mi želimo da deca budu iskrena sa nama bitno je da gradimo odnose pune poverenja od starta!

U nastavku sam izdvojila 4 predloga kako postupati u zavisnosti od uzrasta deteta. Ako dete i nakon praktikovanja ovih pristupa pokazuje bunt i nesaradnju, javite se da zakažemo online konsultaciju i zajedno pronađemo pristup koji odgovara baš vašoj porodici.

A sada predlozi.

Uzrast do 2 godine. Budite dosledni sa pravilima, u smislu ako procenite da određena aktivnost nije bezbedna za dete onda je sprečavanje deteta da sebe izloži opasnosti uvek prioritet – „ne“ je uvek „ne“ u toj opasnoj situaciji.

Uzrast do 6 godina. Granice daju sigurnost detetu, daju slobodu da istražuju i upoznaju svet jer znaju da neko brine o njihovoj bezbednosti (roditelji koji će ih upozoriti na opasnost). Ne podrazumevati da je dete zapamtilo pravila, jer su oni u ovom periodu veoma fokusirani na „sad i ovde“. Potrebno ih je podsetiti u vidu pitanja: „Šta smo se dogovorili o trčanju po stepenicama?“

Uzrast od 7 do 11 godina. Deca ovog uzrasta već znaju da ponašanja imaju određene efekte, posledice. Takođe, u ovom periodu im je posebno važno da sve bude fer, što znači da je potrebno da i njih uključite u redefinisanje postojećih porodičnih pravila, kao i u smišljanje novih ako se za tim pokaže potreba.

Stariji od 11 godina. Važno je ostati povezan. Razgovor je uvek dobra ideja, ali će se kod njih pojaviti potreba da više razgovaraju sa vršnjacima nego sa roditeljima. I to je sasvim prirodno i očekivano. Roditelji u ovom periodu moraju biti posebno mudri i ponekad na indirektan način „preneti poruku“ koju žele da deca usvoje. Jedan od načina je da preporuče knjige koje deci mogu delovati „egzotično“, „mistično“ ili „zastrašujuće“. Jedna od takvih knjiga je svakako „Kuća na plećim nogama„.


Zašto baš knjiga „Kuća na plećim nogama“?

Ima mnogo knjiga koje možete iskoristiti za edukovanje svoje dece. Ako imate predlog, napišite u komentaru ispod.

Ja vam predlažem ovu knjigu „Kuća na plećim nogama„, autorke Sofi Anderson, izdavača Propolis books, jer glavnu junakinju Marinku muče baš ova pitanja: „Zašto mora da sluša i poštuje tuđa pravila? Zašto ne sme da se udaljava od kuće?…“. Ona razmišlja baš na gore opisani način, i ponaša se baš onako kako ne bismo voleli da se naša deca ponašaju: krše dogovore i pravila, lažu i skrivaju istinu. 

Ova knjiga je zanimljiva i poučna, jer se autorka pozabavila i posledicama kršenja pravila, ali i temom suočavanja sa gubitkom na način koji je razumljiv deci. 

Neću vam otkriti koja je sve pravila prekršila Marinka, niti o posledicama i lekcijama, ali ću vam otkriti da možete poslušati prilog ove knjige OVDE.

Tu sam ako vam je potrebna moja pomoć i podrška!

Čuvajte se i ostanite bezbedni i zdravi! ❤